Na ovoj stranici možete da pročitate detalje o aktivnostima u okviru projekta.
Ideja
U martu – Mesecu frankofonije, radionice smo posvetili upoznavanju sa francuskom kulturom i umetnošću. Kao prestonica umetnosti Pariz je privlačio umetnike iz celog sveta, koji su ga posećivali kako bi naučili nešto novo, družili se, slikali zajedno i naravno pokazali svoje slikarsko umeće. Vasa Pomorišac bio je slikar koji je otišao u Pariz kako bi pariskoj publici pokazao svoja umetnička dela. Prilikom boravka u Parizu, u kom je ostao tokom četiri godine, voleo je da slika portret, a na jednom od njih naslikao je lik svoje ćerke Jasminke Pomorišac. Razmišljajući o putovanjima i osobama koja nam nedostaju kada nismo kod svoje kuće, deca, koristeći tehniku kolaža, mogu da naprave portrete njima dragih osoba.
Umetnička dela
Materijal
Prazan papir oduvek je bio veliki izazov Vasi Pomorišcu. Još kao malom dečaku olovke i bojice bile su mu omiljene igračke, a svoje slobodno vreme najviše je voleo da provodi crtajući i slikajući. Želju da postane umetnik Vasa je počeo da ostvaruje sa svojih trinaest godina, kad ga je u svoj umetnički atelje primio iskusni slikar Stevan Aleksić. Pouke učitelja sa uživanjem je upijao i dok ga je posmatrao kako priprema pribor za rad – platna, boje, četkice i palete i potom sa sigurnošću velikog majstora strpljivim potezima stvara magiju na platnu, želja da postane slikar sve snažnije je rasla u njemu. Svakog dana neumorno je preslikavao radove svog učitelja, pomagao mu je i kopirao crteže iz različitih umetničkih knjiga. Nakon nekoliko godina, kada je odlučio da učenje nastavi u umetničkim školama – akademijama, započela su njegova putovanja i umetničke avanture. Prvo je otputovao u Nemačku u grad Minhen, potom u Zagreb, glavni grad Hrvatske, kratko je učio i u srpskoj prestonici Beogradu da bi nakon njega otputovao u daleki London. Ova umetnička putovanja donosila su i brojne izazove. Jednog dana zapisao je „kako je teško kad znaš da ne znaš“ – a sad za trenutak zastanite sa čitanjem i razmislite kako mu je bilo i na kakve je prepreke i poteškoće nailazio. Prisetite se samo gradova u kojima je bio i nabrojte koje jezike je učio kako bi mogao da razume svoje učitelje.
Nakon što je u engleskoj prestonici savladao i veštinu slikanja na staklu – pravljenje vitraža, vratio se kući kao stasali slikar. Sledeća stanica njegovog putovanja bio je grad umetnosti, ljubavi i svetlosti – Pariz u koji je otputovao sa svojom porodicom. Svakog dana otkrivao je grad i njegove znamenitosti, provodio je vreme posmatrajući šta i kako slikaju drugi umetnici, obilazio je muzeje i galerije, družio se sa srpskim slikarima koji su u isto vreme kad i on tamo živeli...i naravno svakog dana je neumorno slikao. Za razliku od većine srpskih umetnika koji su u Pariz odlazili kako bi se u slikanju usavršili, Vasa je otišao kako bi pariskoj publici pokazao svoje slikarsko umeće. Njegov talenat i originalnost brzo su prepoznali i odlučili su da ga nagrade medaljom, koja ga je uvek podsećala na vreme provedeno u Parizu. Među slikama koje je tada naslikao i izložio bio je i portret njegove ćerke Jasminke Pomorišac.
Kada je Vasa došao u Pariz, tamo su već bili brojni umetnici iz celog sveta, zahvaljujući čemu je i postao centar umetničkih dešavanja. Svako od njih želeo je da postane poznat i priznat umetnik. Na primer u Pariz je, nekoliko godina pre Vase, došao i Španac Pablo Piksao, jedan od najpoznatijih slikara u celom svetu. Ni Francuzi nisu mogli da odole pozivu slikarstva, poput Anri Matisa. Njihova dela su sa divljenjem posmatrali srpski umetnici koji su stizali u Pariz, ugledajući se i tražeći inspiraciju za svoj rad u njima. Međutim, naš slikar Vasa je više voleo da inspiraciju pronalazi u slikarstvu srpskih crkava – freskama i ikonama koje je u svojoj domovini video i slikama renesansih majstora, poput Leonarda Da Vinčija, nastalim pre nekoliko stotina godina.
Hajde da sad uživamo u Vasinim slikama i kroz umetničke pitalice otkrijemo kako je naslikao svoju mezimicu.
Kako biste otkrili bogatsvo i raznolikost umetnosti pogledajte Pikasove i Matisove portrete koji su naslikani u isto vreme kada je i Vasa slikao portret svoje ćerke.
Budite kreativni
S obzirom da je naš slikar Vasa često putovao, predlažemo vam da sa decom razgovarate o putovanjima i potom odaberete jedno od njih, vama posebno i omiljeno. Prisetite se svih avantura i lepih uspomena koje ste s tog putovanja poneli sa sobom. Međutim, koliko god da u putovanjima uživamo, nikada ne možemo otputovati baš sa svim dragim ljudima – ne možemo povesti i mamu, tatu, sestru, brata, baku, deku,tetku, teču, ujaka, ujunu i sve drugare. Neko od njih nam na tim putovanjima uvek nedostaje. Razmislite koja je to osoba i potom tehnikom kolaža napravite njen portret.
Crtajte, seckajte i lepite (kolaž papir, novine, magazine, tkanine,...). Neka vas svaki papirić koji zalepite inspiriše da se prisetite zbog čega volite tu osobu i zašto baš ona u vašem srcu zauzima posebno mesto. Portret sačuvajte i ukoliko želite, možete ga poneti sa sobom prilikom sledećeg putovanja. Ukoliko vas zanima kako je Vasa naslikao sebe pogledajte njegova dva autoportreta i postavite svojim mališanima sledeća pitanja:
Za radoznale
Ukoliko vas zanima da otkrijete kako je izgledalo slikarstvo u srpskim crkvama u kojem je Vasa pronalazio inspiraciju, virtuelno prošetajte Galerijom> i pogledajte radove umetnika koji su sebe nazivali zografima. Idite na: Prvi sprat > srpska umetnost XVIII veka > Između tradicije i modernosti (prve 4 prostorije).